Aug 15 /
Sead Hambiralović - novinar, slikar, pisac
U svoj rodni grad iz Švedske u kojoj je živio poslednjih godina vratio se Sead Hambiralović i to ovoga puta za stalno. Do sada je živio na dvije adrese i u Zvornik dolazio jednom ili dva puta godišnje, a sada je odlučio da ovdje nastavi svoj stvaralčki i umjetnički opus. Jer Sead je multimedijalni umjetnik - objavio je šest knjiga, snimio više kratkometražih dokumentarih filmova, uradio stotinjak raznih radio emisija, poznat je i kao slikar. Pokrenuo je i projekat “Gljiva mira” kojom je prije rata nastojao spriječiti njegovo izbijanje, a kasnije radio na pomirenju naroda u BiH i njihovom suživotu. Hambiralović je godinama bio urednik informativne službe fabrike glinice “Birač” sa kojom je, tvrdi, odrastao i napredovao i kao mlad čovjek i umjetnik.
– Za fabriku me vežu samo lijepe uspomene, svojevremeno sam predlagan i da budem predsjednik njene omladinske organizacije ali nisam prihvatio jer sam bio i ostao umjetnička duša, priča Sead dok sa terase njegove kuće u naselju Grobnice gledamo panoramu grada. Sjećamo se i naših novinarskih početaka i rada u Radio Zvorniku na koji nas podsjeća i stara crno bijela fotografija
– Nakon Norveške u koju je izbjegao, seli se u Švedsku za koju ima samo riječi hvale, ali ništa pa ni zemlja sa takvim standardom nemože zamjeniti u srcu njegov Zvornik ni Bosnu.
– U Norveškoj su mi nudili da tamo implementiram “Gljivu mira”, ali nisam želio, u
Bergenu sam bio sekretar za kulturu, o tom poslu sam oduvjek maštao jer mi je pružao velike kreativne mogućnosti i slobode. Tamo i ovdje organizovao sam razne izložbe, susrete dijaspore, snimao filmove, pripremao pozorišne predstave, pisao knjige, vodio radio emisije. Imam dosta ideja i planova i za ubuduće kaže Hambiralović koji je autor i spomen obilježja na Kazanbašći.
Njegove kćerke ostale su u Norveškoj, Alisa je savjetnik na univerzitetu u Bergenu, Ida je veterinar i takođe živi u tom gradu sa mužem Austrijancem. U Švedskoj živi dosta nekadašnjih Zvorničana koji se nakon toliko godina izbjeglišta više i ne misle ovamo vraćati jer su se tamo dobro uklopili.
- Prvih godina smo se više viđali, bili smo više vezani jedni za druge, sada se manje srećemo jer vrijeme čini svoje, tamo su Mirso Kavazović, Suljići, Mehmedovići ... Lijepo je tamo, to su uređene skandinavske zemlje, tvoje je samo da živiš i uživaš jer je sve dobro organizovao, ima puno zelenih površina, a ne kao ovdje u Zvorniku gdje se na njima parkiraju, priča Sead. Ipak Zvornik mu ništa ne može zamjeniti i sada je došao da ostane i da stvara jer to je njegov život, kao “Gljiva mira” i mnogi drugi projekti čijoj realizaciji će posvetiti sve svoje vrijeme i umjeće.