Sjećajući se poplava iz maja 2014.: Osam godina kasnije, niti su krivci kažnjeni niti su uzroci i opasnost od novih poplava otklonjeni

Osam godina od katastrofalnih poplava u BiH, ovdašnjim vlastima, nije bilo dovoljno da se otkloni potencijalna opasnost od nove prirodne nesreće ovog tipa. I ona je i dalje prisutna.

Prema zvaničnim podacima, ukupna materijalnim šteta u majskim poplavama 2014. godine u BiH utvrđena je na iznos od 3,9 milijardi maraka. Od gradova u Federaciji najviše je štete pretrpio Maglaj, nešto manje Zavidovići, Žepče i Zenica. Poplave su u većoj mjeri zahvatili donji tok rijeke Bosne, na području RS – gradove Doboj, Vukosavlje, Modriču i Šamac. Od ukupno 19 žrtava u BiH iz sedam lokalnih zajednica, samo u Doboju ih je smrtno stradalo jedanaest. U tom gradu su 15. maja prije osam godina nastradali Milenko Blagojević (63), Slavka Đurić (90), Božica Petković (88), Milada Ranković (91), Ratomir Narić (73), Rado Čupeljić (90), Bahrija Skula (76), Dragica Savković (75), Marko Čakarević (74), kao i majka Marija (82) i sin Željko (53) Jeleč.

U Šamcu su od posljedica poplava stradali Stojan Bandarević (76) i Mile Pajić (67), Modriči Bogdan Lazendić (82) i Milosava Mičić (80), Bijeljini Ljubisav Jekić (63) i Vlasenici Hanifa Čelebić (70). I u Sanskom Mostu je stradao jedan muškarac i još jedna žena u Maglaju, ali nije do kraja utvrđeno da su te dvije žrtve direktne posljedice elementarnih nepogoda, mada se vode kao žrtve poplava.

Krivci za ono što se dogodilo prvenstveno u lokalnim zajednicama u slivu rijeke Bosne, koji je bilo najviše pogođen ovom prirodnom katastrofom, i dalje nemaju adresu. A one su bez sumnje u vlastima u oba entiteta, a tadašnje su ih svalili na one prije njih.

U Doboju, kao najvećem stradalniku su za jedanaest ugašenih života i potpuno potapanje grada, prvo osudili komunističku vlast. Zato što nisu postupili po Studiji nakon takođe katastrofalnih poplava 1965. godine i podigli nivo magistralnog puta Sarajevo – Doboj za 73 centimetara, koji bi kao takav bio brana izlijevanju vode iz korita rijeke Bosne. Kasnije su kao glavnog krivca označili austrogarsku vlast iz pretprošlog vijeka, koje su na ulazu u Doboj izgradile željezni most, koji je, po njima, zaprečio nanosima smeća i drveća protok vode, nakon čega je Doboj potpuno potopljen.

Ovaj grad je, kada su poplave u pitanju, i osam godina nakon proživljene kataklizme, i dalje nezaštićen, jer prema informacija iz nadležnog Ministarstva za privredu, vodoprivredu i šumarstva RS, ne posjeduje niti jedan vodozaštitni objekat. Aktuelne vlasti i dalje, uglavnom samo pred obilježavanje godišnjica od potapanja grada i sjećanja na žrtve, pričaju o potrebnih 25 miliona KM za potpunu zaštitu grada. Obiljažavajući “Dan sjećanja”, lokalne vlasti više iskoriste tu godišnjicu da zahvale stranim i domaćim donatorima za pomoć u tim teškim danima i saniranju posljedica nakon tragičnih događaja. Uz simbolično polaganje vijenaca i cvijeća na spomen-obilježju podignutom u znak sjećanja na žrtve, na tome se sve i završi.

Odgovornosti, barem za izgubljene živote u entitetu RS, i dalje nema, mada je sa višeg nivoa pokušano da se barem prikaže briga, pa je tadađnji predsednik RS Milorad Dodik tobože od nadležnih tužilaštava zatražio da utvrde krivce, ali je to bilo samo deklarativno.

Konkretnije je pokušao Centar za humanu politiku, imenujući i moguće krivce među nadležnima počevši od vrha rukovodstva ovog entiteta, države BiH, pa do lokalnih vlasti.

“Svi oni u lancu su najveći krivci za izgubljene živote i ogromnu materijalnu štetu i smatrali smo da su vlasti te koje treba da namire štetu i to građani od njih trebaju tražiti zahtjevom ili tužbom. Najveći propusti odgovornih učinjeni su u oblastima procjene i planiranja, uređenja vodotokova, izgradnje i održavanja objekata za zaštitu od poplava, gradnje objekata u zaštićenim vodoplavnim područjima. Civilne zaštite nisu bile ni opremljene ni obučene, zakazao je nebrigom vlasti sistem ranog upozoravanja, obavještavanja, evakucije i spašavanja stanovništva”, izjava je predsjednika CHP Momir Dejanovića.

Međutim, na podnesene prijave nije bilo konkretnih reakcija nadležnih u pravosuđu, pa ni utvrđivanja krivaca za ugašene živote i materijalnu štetu u poplavama iz maja 2014. godine.

Osim tužilaštvima, građanski aktivisti obraćali su se i drugim institucijama, čija je obaveza da se brinu o stanju vodotoka u BiH.

Grupa građana “Da se ne ponovi maj 2014tražila je od JU “Vode Srpske”, Vodne inspekcije RS i lokalnih uprava da počnu provoditi zakonske odredbe kojim je izričito zabranjena gradnja objekata, da prestanu sa nezakonitom i koruptivnom praksom davanja i produžavanja privremenih saglasnosti i dozvola za građenje i tolerisanja bespravne gradnje, deponovanja materijala i izvođenja drugih radova na vodoplavnom području. I to je ostalo bez konkretnih reakcija i rješenja i preduzetih mjera od strane nadležnih.

“Ono što smo mi, kao civilni sektor, uspjeli da uradimo je da smo, formiranjem više neformalnih grupa građana, sastavljenih od aktivista za zaštitu rijeka u slivu Bosne i Drine, svojim aktivnostima, ipak, smanjili nelegalnu i nekontrolisanu eksploataciju šljunka, što je od strane relevenatnih institucija označeno kao jedan od glavnih uzroka nastanka ovih, ali i ranijih poplava u BiH. Formirali smo grupu za područje Doboja, Vukosavlja, Modriče i Šamca, kao i Maglaja, Zavidovića i Žepča u slivu rijeke Bosne i Zvornika i Bijeljine u slivu rijeke Drine”, izjavila je za portal Antikorupcija Zorana Panić iz neformalne grupe građana “Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u slivu rijeke Bosne”.

antikorupcija.info

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
315279468Unesite mišem ovo: 3185