Slastičarnica naše mladosti

2

 

Zvornik nema ni jednu slastičarnicu u gradu u kojoj se služe samo kolači, limunada i ostala bezalkoholna pića, u kojoj se može uživati u mirisima i ukusima raznih kolača i ostalih poslastica. Mnogi stariji sugrađani ( ima  i onih srednje životne dobi ) se još uvijek sjećaju čuvene slastičarnice “Lovac”. Nalazila se u blizini RIječanske džamije, na mjestu gdje je podignuta  zgrada “Centar”.

22

Nekada je tu bilo više zanatskih radnjica i  slastičarnica u koju su mnogi Zvorničani rado išli zbog onoga što je nudila. Kolači su bili starinski, bez previše ukrasa i filova, ali svježi, izdašni i ukusni. Bilo je tu jabuka u crvenom šećernom prelivu, ratluka sa orasima neponovljivog ukusa i arome, orasnice, velike šampite, žute zalivene  patišpanje i drugi kolači, naravno odličan, domaći  sladoled, boza i limunada.

Slastičarnicu su “držala” braća Sabirović, Alija i Ibrahim, tihi, ljubazni, uvijek uredni, u  bijelim mantilima. O njima razgovaram sa Azrom Sabirović, kojoj su oni bili stričevi , a zanat su naučili od svog oca odnosno djeda tako da je poslastičarstvo bila porodična tradicija.

22

-To je bila porodični posao, njihov djed Zuber koji je živio u Prizrenu tajne ovog zanata naučio je u Turskoj, a znanje prenio sinovima. Jedan od njih Nedžib u Zvorniku je  otvorio postastičarnicu, a u njoj su od 1954. godine  radili njegovi sinovi, moje amidže Alija i Ibrahim. Bili su vrijedni, radili od jutra do sutra, imali su I pekaru u kojoj su pravili kolače. Sjećam se kako nižu jezgre oraha na silk,  potapaju u smjesu za ratluk u kazanu, posipaju šećerom u prahu i sijeku.Dok sam studirala u Beogradu mnogi su me prijatelji molili da im donesem ratluk jer takvog, punog oraha, nadaleko nije bilo. Kupovali su se i naručivali  i ostali kolači, sjedilo i jelo  za stolovima unutra ili nosilo kućama. Mi djeca smo se tu rado okupljali, ja sam najviše voljela njihov sladoled, priča Azra.Pokazuje nam slike, ovaj u kockastoj košulji je stric  Alija.

33

Poslastičanica je zatvorena kada je rat “došao” na ove naše prostore. Alija je izbjegao u Njemačku gdje je umro 2008. godine, Ibrahim je u Engleskoj. Nažalost niko od  potomaka nije  nasljedio njihov zanat.

33

I autor ovih redova pamti poslastičarnicu “Lovac “, ukus i izgled  njenih kolača. Takvih nema više, sve je nekako vještački, fabrički, bez pravog ukusa i mirisa, Nije u pitanju nostalgija, mnogi će vam to potvrditi , i mada danas ima veći izbor svega pa i kolača, oni od Sabirovića se ne zaboravljaju …

(m.m. zvono.media)

 

3 Comments

Amira (nije registrovan)

9 July 2023

najvise sam voljela dvospratnjak i bozu ... sladoled sam jela kod Feride i Dzemalije njihovi rodjaka , takodje koji su drzali poslasticarnicu na mosticu Zlatice , a jabuku srvenu kod Uzejra... Volim Zvornik , naravno stari Zvornik, a i ovom novom zelim svu srecu i mir.

Anonimni (nije registrovan)

9 July 2023

Divni kolaci, divni ljudi,i ja sam najvise violjela te duple, bijele kolace sa filom unutra, sladoled i bozu, takve vise niko ne pravi, Hvala za podsjecanje

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
895421376Unesite mišem ovo: 4569