Slavka i Budimir Aćimović: Život skupa ili život u skupu

1

 

Budimir Aćimović je u Zvorniku završio gimnaziju i u školi radio 22 godine, dok je Slavka 39 godina radila, takođe, u Srednjoškolskom centru „Petar Kočić“ Zvornik.

Slavka je u Zvornik došla na nagovor svoga budućeg supruga koji joj je poslao oglas iz „Politike“ u kome se traži profesor matematike, a koji će dobiti stan i imati bolju platu nego što je ona tada imala u Pančevu, gdje je po okončanju studija počela da radi.

– U Zvorniku sam provela skoro čitav radni vijek, odnosno kada sam stigla u ovu školu tu sam radila do penzije. Pamtim divna druženja, dobre učenike i ekskurzije. U početku rada, moram priznati, kriterijum je bio stroži nego danas, te je to razlika u počecima i na kraju moje radne karijere – kaže 
Slavka i dodaje da je srećna što je sa surpugom Budimirom, radeći u prosvjeti, podigla porodicu, te su njihova djeca nastavila sa uspješnim karijerama.

Pričajući brojne anegdote iz dugogodišnjeg rada, profesorica Slavka nam je ispričala i kako je upoznala Budimira.

– Zbog jednog operativnog zahvata kasnila sam na predavanja, te sam potražila nekoga da mi pomogne da postignem propušteno. Preporučili su mi Budimira i tako je počelo naše druženje koje se nastavilo kroz cijeli život – prisjeća se Slavka.
 

1

Budimir je u Zvorniku završio gimnaziju 1969. godine, a već 1973. počeo je da radi u istoj školi. Kasnije je nastavio svoje usavršavanje, stekao naučno zvanje, vodio privatni posao i bio načelnik Opštine Zvornik. Ipak, škola zauzima posebno mjesto u njegovom životu.

– Bio sam i đak i profesor matematike u 
ovoj školi. Zaista mi je drago kada me najviše ljudi na ulici oslovljava sa profesore. Iako sam oko 50 godina u porodičnom poslu, a bavio sam se i politikom, drago mi je da me prepoznaju po ovom zanimanju. Meni je to najljepši trenutak, a vjerovatno i mojim učenicima. Ujedno, to je dokaz da postoje neke stvari koje su iznad novca ili političke moći – kaže Aćimović.
 

11

Budimir nam je ispričao i da nije bilo lako biti vukovac u to vrijeme.Kako Budimir i Slavka  svjedoče, jedan od prosvjetnih radnika i direktora škole, koji je takođe ostavio veliki trag u zvorničkom školstvu, je i Čedo Lazarević. Slavka ističe da je uvijek znao na lijep način da razgovara sa njima i da im ukaže na neke propuste.

– Ja sam jednom zakasnila na posao, a stanovala sam u Malom Zvorniku. Čedo me, naravno, nije grdio, već je šaljivo upitao: „Slavka, ima li negdje u Malom Zvorniku da se kupi sat?“ To je bila simpatična opomena da više ne kasnim – prisjeća se sa osmijehom Slavka.

3

Jedna od lijepih uspomena za Budimira je matura 1969. godine.

– U Zvorniku i Malom Zvorniku tada nije bilo cvjećara, a htjeli smo da razrednoj, profesorici Jeleni Mlađenović, predamo buket ruža. Dogovorili smo se, pošto je to bio mjesec maj, da ruže uberemo u baštama Zvornika i Malog Zvornika. Kasnije su lokalne novine objavile da je profesorica Mlađenović dobila ogroman buket ruža od svojih učenika. To je, ujedno, bio odgovor svima u Malom Zvorniku i Zvorniku ko im je pobrao ruže – navodi Aćimović.

Iako je sklopljen između matematičara, brak Budimira i Slavke, ipak, nije bio iz računa.  Njihovi sin i kćerka su uspješni ljudi, završili fakultete i našli posao u struci. Sin radi u Beogradu za jednu Italijansku firmu kao izuzetan programer, a kćerka je vrstan stručnjak u svom poslu u Finskoj. 

(Izvor: Monografija -Tragom jednog stoljeća)
 

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
452798631Unesite mišem ovo: 2812