Tri decenije ponosno nosi plavu uniformu

- Da posao policajca nosi veliku odgovornost i da on mora biti pomalo psiholog, geometar i pregovarač, ali i prijatelj govori dugogodišnje iskustvo Dragana Lukića iz Kozluka kod Zvornika koji uskoro okončava svoju radnu karijeru u plavom, nakon što je prošao sva radna mjesta, od pozornika, vođe bezbjednosnog sektora do dežurnog službenika.
Lukić ističe da policajac nije samo osoba u plavoj uniformi koja šeta cijeli dan po gradu i kažnjava ljude, već je to mnogo komplikovaniji posao u kome kazna treba da bude posljednja mjera, a pomoć drugima prioritet.

"Cilj nije kažnjavanje, već da se pomogne drugima te da se stekne povjerenje građana i stvori bezbjednost za sve" ističe Lukić, koji je u policijske vode ušao sad već davne 1994. godine, kako kaže, u najgore vrijeme za ovaj posao. 
Nakon skoro 30 godina rada u policiji poručuje da je u ovom poslu najbitnije uvijek ostati miran i postupati po zakonu.

"Biti policajac jeste stresan i naporan rad, ali je i posao koji uđe u krv i kroz koji stekneš neke vještine da vidiš ono što drugi ne vide i ne čuju. Ima dobrih strana jer upoznaš razne ljude i stekneš prijatelje za cijeli život" kazao je Lukić, dodajući da građani od njih traže da budu i geometri koji će riješiti njihove razmirice oko međe.

Naglasio je da je veoma ponosan što za svoj radni vijek nije morao da upotrijebi oružje i puca na nekoga.

"Najljepši osjećaj ovog posla jeste to kad nekome pomognete i sve se završi na najbolji način, bez nasilja i žrtava. Svim kolegama bih poželio da dočekaju penziju, a da oružje ne moraju da potegnu" kazao je Lukić.

Prve korake u policiji započeo je u oktobru 1993. godine kada je upisao Policijsku akademiju, a godinu kasnije već je raspoređen na poslove policajca u Ilidži, gdje je ostao do 1996. godine kada je zaposlen u Policijskoj stanici Kozluk. 

Nikada nije bio disciplinski kažnjen, a s ponosom ističe da je bio pripadnik Vojske Republike Srpske. 

Kaže da je uspio da uskladi profesionalni i porodični život i stekne tri divne kćerke, što mu je najveće zadovoljstvo. 

Lukić ističe da se kroz sve godine službe, trudio da građanima uvijek bude dostupan i na usluzi za svaku pomoć, postupajući profesionalno i predano.
Naglasio je da mu je s jedne strane drago što je dočekao penziju, ali s druge pomalo žao jer tolike godine u službi su mu ušle u krv. Kaže da sada kada se okrene unazad ne žali što je izabrao ovaj poziv, kroz koji je stekao prijatelje i pomogao mnogima.

(Izvor: Glas Srpske)