Dec 22 /
Veljo Pekić - legenda zvorničkog ugostiteljstva
Od konobara do upravnika
Velimira Velju Pekića znaju skoro svi Zvorničani jer je on legenda ovdašnjeg ugostiteljstva. Iako još nije napunio 6o godina života, skoro pola vijeka je u ovom poslu, jer je još kao desetogodišnji dječak prodavao sladoled na autobuskoj stanici i u kafani pomagao majci Đuki, takodje čuvenoj zvorničkoj kelnerici.
- Pomagao sam majci i još od malena zavolio taj posao. Dok sam išao u ugostiteljsku školu bio sam na praksi u restoranu kod Alje Šehe, a radio sam i u restoranu na Drinskoj “Stijeni”, pa u Herceg Novom, hotelu “Vidikovac” i još nekim lokalima. U hotel “Drini“ u Zvorniku sam prošao sve - od šankera, konobara do šefa sale i upravnika hotela. Kada je on prestao sa radom, 2001. godine, prešao sam u restoran “Avala” i tu sam još uvijek priča Veljo. Kaže da je za ovaj posao najvažnije da se obavlja sa puno ljubavi, strpljenja, da se svaki gost isto tretira bez obzira ko je i šta je.
Kao konobar posluživao je i neke predsjednike RS kao i vladike, a u Australiji gdje je bio u posjeti kćerki i zetu koji je tamo sveštenik, upoznao je i tamošnjeg vladiku. Ispričao nam je zanimljivu priču o gostoprimstvu i koverti koju je dobio od naših zemljaka koji žive u toj dalekoj zemlji.
- Tamo su me baš srdačno dočekali, vodili svuda i svašta sam vidio poput opere u Sidneju. Prije polaska ovamo uručili su mi kovertu u kojoj je bila lijepa suma novca, takav je običaj kod njih da gosta isprate prilozima koje su dali. Bilo mi je neprijatno, ali bi se naljutili da sam je odbio primiti, priča Pekić kome se obraduju i mnogi Zvorničani iz dijaspore kada dođu u svoj rodni grad i sretnu Velju nakon toliko godina, uz komentar da se nije puno promjenio.
Svega ima u ovom poslu, i lijepih susreta, i zgoda i ponekad čudnih zahjeva gostiju, ali ga Velja, ističe, ne bi mijenjao ni za koji drugi. Sretan je što ga zdravlje služi, možda što se svojevremeno bavio rukometom, i što su mu kćerke, njih dvije, egzistencijalno obezbijeđene. A on će goste dočekivati, usluživati i ispraćati sve dok ga noge budu nosile i ruke slušale