Zašto kasni useljenje u zgradu za izbjegla lica

“Očekivao je Pero Jović da će svoju krsnu slavu, Đurđevdan, najzad da proslavi u svom stanu, u zgradi koja se gradi za smještaj lica iz kolektivnog ili alternativnog smještaja kako je ko zove, a koja se za njih već poduže pravi u Karakaju. Ali uzalud”...

…Tako je već godinama, a početak  teksta je prenesen odnosno  ponovljen, iz članka koji smo na tu temu  pisali više puta, poslednji put krajem prošle godine. Ništa se nije promjenilo od tada, zgrada još nije useljena iako je završena, mada bez struje koja treba još da se uvede.

Ko je nadležan za to, ne znamo, jedan od onih koji godinama sanja da se zgrada  najzad useli, Obad ga zovu, reče nam da se samo struja čeka. Bar on ima takve informacije, I to bi trebali da plati “opština”.

Vrijeme prolazi, a niko za ovoliko kašnjenje ne odgovara, jedna lijepa inicijativa , da se ljudi zbrinu iz alternativnog ili kolektivnog smještaja i da najzad žive kao ljudi, pretvorila se u svoju suprotnost. Ovoliko prolongiranje useljenja je za svako osudu, a “loptica” odgovornosti za to prebacuje se sa ministarstva za izbjegla lica BiH koje je sa međunarodnim donatorima obezbijedilo sredstva za izgradnju ove namjenske zgrade do ostalih aktera, poput lokalne vlasti koja je obezbijedila lokaciju, ali (trebalo je) i prateću infrastruktru.

Prođoše opšti pa i vanredni izbori za gradonačelnika, prilika idealna za “otvaranje” zgrade, slikanje uz predaju ključeva njenim  korisnicima kojih je sve manje jer neki su umrli ne dolekavši usljenje, drugi raselili, treći o tome razmišljaju.

Ali ne bi ništa od toga, već godinama. Pero, njegova supriga i sin Veso su očajni, ne znaju više šta da rade, kome da vjeruju, svaki dan se nadaju, ali ništa, a vrijeme prolazi. Kao i ostalih tridesetak porodica koje bi trebale da u njoj dobiju stanove.

“Zgrada ko Skadar na Bojani,  nikako da se završi, a budući stanari u nju da se usele. Sada se i spiskovi budućih stanara moraju revidirati jer su neki u međuvremenu dobili “vječnu” kuću. Sve je čudnije utoliko što njenu gradnju finansira ministarstvo za izbjegla lica BiH, odnosno neke međunardne organizacije koje nikada nisu kuburile sa novcem.

Da su stanovi namjenjeni za prodaju ili za neke “buđže”   sigurno bi već uveliko bili završeni i useljeni. Ovako neka sirotinja čeka, na bolje nije ni navikla, šta joj fali da  se strpi još koji mjesec. Sramota, rat je odavno završen, a ljudi još u kolektivnim i alternativnim smještaju, neuslovnim barakama i drugim  udžericama.

Na naše pitanje u čemu je problem i kada će ti  ljudi najzad dobiti stanove, zamjenik gradonačelnika Zvornika, Bojan Ivanović nam je rekao da bi  radovi na zgradi trebalo da budu završeni  31. 12. 2022. godine.Do tada je ostalo  još dvadesetak dana, daj Bože da bude tako, mada kako Ivanović  reče treba još da se urade  priključci za vodu i struju.  Ostaje i vanjsko uređenje zgrade,  koje bi, prema njegovim riječima, trebalo brzo da se završi, tako da očekuje da će se zgrada napokon biti useljiva  početkom 2023. godine”.

Tako nam je rečeno krajem prošle godine, i tako piše u tekstu koji smo pronašli u našoj arhivi od 9. decembra 2022. godine. Uskoro će ponovo Đurđevdan , a Pero će ga sa porodicom “proslaviti” u pretrpanoj, vlažnoj sobi nadajući se ipak da će sledeću dočekati kako treba jer nada umire poslednja…