Život između Australije i Zvornika

Cviju Mitrović neki naši sugrađani znaju kao profesoricu srpskog jezika,  drugi kao pjesnikinju. Prije dvadesetak   godina odselila se u Australiju gdje sada živi i radi, a nakon više od dvije godine pauze zbog korone, ponovo je došla u Zvornik da obiđe prijatelje i svoju zemlju koja joj je uvijek u srcu. Teško joj pada tolika udaljenost od dragih ljudi i otadžbine, a nostalgiju, dijelom, “liječi” svojim pjesmama.

-Brat mi je bio u Australiji i zbog svega što se tih godina, početkom 21 vijeka, dešavalo na ovim prostorima  suprug i ja odlučili smo, da sa dva sina, odemo u tu daleku i nepoznatu zemlju. Bilo je strašno, šok kada smo nakon toliko sati leta tamo došli, sve novo, nepoznato, ogromno. Nisam htjela ni da se raspakujem već da se odmah vratim. I vratili smo se nakon  nekoliko mjeseci i nažalost  shvatili da se ovdje situacija nije ništa na bolje promjenila, naprotiv, pa smo ponovo tamo otišli prisjeća se Cvija tih nimalo lakih godina života i privikavanja na novu sredinu. 

Morala je da savlada engleski jezik, da upiše ponovo fakultet, mada su joj priznali diplomu Beogradskog Filološkog fakulteta , ali da bi napredovala dalje i dobila sve “papire”za rad bilo je neophodno  je još da uči i usavršava se.  Uporna i vrijedna  kakva jeste uspjela je i postigla i više nego što je mislila prilikom dolaska u tu zemlju.Predaje dva jezika ruski i srpski, ne samo djeci naših iseljenika, a piše i poeziju. Objavila je pet zbirki pjesama, u pripremi je i šesta, ali sve kod nas, razmišlja da ih prevede na engleski ali nije to to, kaže, gubi se duh jezika, ne zvuči to isto kao na maternjem jeziku.
 

-Pišem uglavnom ljubavne pjesme , ali o raznim ljubavima  prema zavičaju, narodu, prirodi, našoj istoriji, vjeri,svemu što me inspiriše. Dobila sam mnoge nagrade, priznanja, član sam udruženja književnika Srbije, Srpskog Udruženja umjetnika  iz Sidneja  “Prosvjeta” Australija i još nekih drugih,  ističe Mitrovićeva. 

Voli da dođe u Zvornik u koji je početkom prošlog rata izbjegla iz Tuzle. Jedno vrijeme je radila kao profesor srpskoj  jezika u TŠC, a zatim u Srednjoškolskom centu “Petar Kočić” gdje je bila i predsjednik sindikata . Organizovala  je mnoge kulturne manifestacije, učestovala u pokretanju  Zvorničkog kulturnog ljeta. Sviđa joj se što vidi da se Zvornik gradi, da se unapređuju uslovi života, šetalište pored Drine, ali pomalo  smeta nekulturno ponašanje pojedinih njegovih žitelja poput bacanja smeća sa terase što je u Australiji nezamislivo i strogo kažnjivo.

-Tamo je sve uređeno, nema buke ni muzike posle deset sati, da bi iz zemlje izašao moraš sve poreske obaveze da izmiriš, vlada otuđenost među ljudima. Ono što mi tamo smeta ovdje mi godi i obrnuto. Naš narod  je ponekad previše opušten, tamo otuđen.  A ja sam kao neka dvostruka , “podjeljena” ličnost, kad sam tamo fali mi Zvornik I RS, kad sam ovdje nedostaju mi neke dobre strane života u Australiji, ali dobro je što mogu, s vremena na vrijeme,  da  dođem ovdje. Sada ću ostati  šest mjeseci, a da li ćemo se i kada za stalno  na ove prostore vratiti, još nismo odlučili, kaže Cvija u razgovoru za naš portal zvono.media .  

Godinama njeguje prijateljstvo sa Miljom Savić i njenom porodicom, kao i nekim svojim kolegama, nada se da će ih vidjeti jer ovoga puta će u Zvorniku ostati duže, ponosna na uspjehe  svojih sinova u Australiji,  jedan je  pravnik, drugi veterinar. 

Pjesmama protiv nostalgije 

Prvim stihovima i literarnim sastavima Cvija Mitrović oglasila se još  u  osnovnoj školi i kao gimnazijalka.Objavila je pet zbirki pesama:“Ispod zabranjenog neba;” Rasuti dragulji” ; “Otkucaji iz svetlosnih grudi” ;“Cvijino vino” I “San ušuškan u želje” – xaiku pesme

Pesme su joj objavljivane u mnogim časopisima u Srbiji, Republici Srpskoj- Bosna i Hercegovina, Nemačkoj, Bugarskoj, Australiji kao i na mnogobrojnim elektronskim pesničkim sajtovima.Uvrštena jeu mnogobrojne zbornike i leksikonske  poezije, dobitnik mnogih značajnih književnih nagrada.