Piše: Mirjana Mićić
Sve je poskupilo, a naročito su skupe usluge advokata i zubara. Sreća moja pa me Jovan Gotovac , moj pravni zastupnik (kako se to sad moderno kaže), kad zatreba skoro besplatno savjetuje i “brani” . Što se zuba tiče za njih se godinama brinuo dr Ljubimir Medić koji je nažalost sredinom prošle godine preminuo.
Početkom godine zatreba mi usluga stomatologa, prijatelji daju razne savjete i preporuke, te ovaj je najbolje opremljen , ovaj vješto vadi zube, treći čuda pravi itd. Sigurna sam da rijetko ko ide pjevajući kod zubara, (naročito ove starije generacije istraumirane od ranijih strogih zubara u domovima zdravlja), uglavnom uplašeni od injekcije i same intervencije.
Elem, obiđem ja šest zubara, što u Malom Zvorniku što u Zvorniku sve u potrazi za onim koji će ostaviti najbolji utisak, uspostaviti ljudski kontakt i uraditi ono što sam silom prilika namjeravala. Iskustvo loše, većina od njih stroga, važna, ne da pričati ni šta pitati.
Znam ja da imam dosta godina, što bi rekli babini zubi, ali medicina je napredovala, pa i stomatologija (protetika) ili kako se to već zove. Međutim, svi pipanjem vrše pregled, ni jedan pa ni onaj koji važi za najopremljenijeg se nije ponudio da napravi snimak zuba. Neke interesuju samo oni devizni, iz dijaspore pacijenti koji ovdje dođu da liječe zube jer im je tamo preskupo. Oko njih itekako “igraju”, ovi obični “problemi” im ne interesuju, gledaju što prije da ih se otarase i otresu.
Jednom poznatom doktoru je bila važnija poplava od pregleda, rekavši da vađenje zuba prvo zakažem pa dođem za tri sedmice. Budalaština, kao da će vršiti neku složenu operaciju.Da ne spominjem slične mu kolege koje više gledaju koliko ste platežno sposobni i kako ste obučeni, nego zdravstveno ugroženi. Uglavnom da skratim, kada sam obišla većinu tih koji su mi preporučeni i kod kojih se sve mora zakazati i danima čekati, prijateljice Bojana i Božica mi rekoše za stomatologa Dragana Grubačića.
Skromna stomatološka ambulanta preko puta sportske hale, doktor na prvi pogled strog, ćutljiv, ali nema zakazivanja ni čekanja, niti “Ne može ovo, niti ovo”. Vidi se da čovjek zna posao.
Predloži i završi on meni brzo i skoro bezbolno ono što sam i priželjkivala, kakve proteze, kakvi implatanti, kakva mudrovanja da ne kažem neku prostu riječ. I cijene pristojne, djevojka koja mu pomaže nasmijana, ohrabrujuće djeluje na i onako već isprepadanog pacijenta.
Na ovaj način želim da se doktoru Grubačiću još jednom zahvalim i pohvalim. I nemam samo ja ovakvo poziivno iskustvo, već i drugi koji ga poznaju. Pade mi na pamet ona izreka “Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka”. Pa tako i ovdje, možeš imati ordinaciju opremljenu kao svemirski brod,ime, tradiciju, ali ako nemaš ljudski odnos prema čovjeku koji ti se obratio za pomoć spremam itekako za to dati para, đžaba ti sve.
Kad skontam koliko su skupe usluge zubara i kakav im je odnos prema pacijentima nije ni čudo da ima toliko krezavih ljudi. Srećom ima izuzetaka među zubarima, kao i mogućnost popravke zuba u domu zdravlja mada se većina odlučuje za privatnika jer očekuju za svoje pare i adekvatan tretman.
Ne dozvolite stoga da vas posmatraju kao neznalice, da vas plaše lažnim autoritetom i titulama, bar danas ima zubara kao nikada ranije. Kad već plaćate da dobijete stručni ali i ljudski tretman, a ne da vas gledaju kao ovcu za šišanje...
